Gazel O Smrti

Kad preselim, kad moj tabut
Svakom, da sam mrtav, zbori
Ne mislite da me tuga
Za svijetom ovim mori

Nek ne cvili za mnom niko
Nek ne kaže: Šteta, šteta
Jer je šteta bit šejtanov
Pa ić' tamo, gdje se gori

Na dženazi mojoj nek se
Ne tuguje zbog rastanka
Jer baš tada dušom mojom
Sreća sastanka žubori

Kad me spuste u grob, niko
Nek ne kaže: Sasvim nesta
Jer društvima dženetlija
Grob-samo paravan tvori

Kada vidiš da me spuste
Smatraj da me tada dižu
Zar na nebu sunce, mjesec
Kada zađe manje gori

Ti sve misliš to je suton
Ne, svitanje to je pravo
Jer spuštanjem tijela u grob
Radi se o duše zori

Koje sjeme ne proklija
Kad ga zemlja u se primi
Pa kako u proživljenje
Da mi dušu sumnja mori

Iz bunara izvadi se
Potopljena kofa puna
Stog ne plače duh Jusufov
Dok se tijelo s jamom bori

Kad zatvoriš jedan otvor
Tad se drugi sam otvara
Pa nek se zbog moje smrti
Ni riječ tuge ne prozbori